nedjelja, 13. siječnja 2013.

Zima nam se vratila




Zadnji post. Taman sam se vratila sa skijanja i imam točno dva dana da smislim o čemu ću još pisati. Čak sam razmišljala otići na otvaranje izložbe fotografija Janka Belaja „Iće i piće prije postanka“ u galeriji Cinkuš. I otići ću, ali ne danas. Gledajući naziv svog bloga - „Zagrebačkim ulicama“ odlučila sam zadnji post ipak ostaviti za ono o čemu sam htjela pisati još prije mjesec dana kada je zagrebačkim ulicama napadalo toliko snijega da je nastao popriličan kaos u prometu, ista ili još veća zbrka u našim glavama i radost na licima najmlađih. 


Prije svake zime u haustorima zgrada postavlja se kanta sa soli, velika lopata, popis reda čišćenja snijega i tako dalje. Svi smo spremni. Čekamo da počne padati i znamo što trebamo činiti. No, što se dogodi svaki put kada snijeg navali padati malo većim intenzitetom od očekivanog? Zastoji tramvaja, zaleđeni automobili i svjetski znalci koji voze s ljetnim gumama i redovito ostaju zaglavljeni negdje proklinjući snijeg, zimu i hladnoću. Moram priznati da ponekad sa smiješkom promatram kako ljudi nervozno hodaju, mršte se i nevoljko izlaze iz toplih i ugodnih prostorija. 





Glavni trg u našem gradu navečer je pun ljudi koji piju kuhano vino ili topli čaj. Tamo se često okupljaju turisti ili studenti kojima zima ipak najmanje smeta. Nakon ne-bijelog Božića snijeg je odlučio pasti baš na današnji dan. Probudila sam se u gradu okupanom bjelinom, čistim i netaknutim snijegom kojega u Zagrebu možete osjetiti samo ako u najranije jutro morate ići prošetati psa po kvartu. Inače će, dakako, biti već crn od smoga i ispušnih plinova, razgrabljen lopatama i posut solju da bi se što brže maknuo iz našeg vidokruga i izgubio svoju čar. Nije to ništa neobično, ali danas sam vidjela i doživjela ulice koje su se činile sretnima tako pokrivene čistim snijegom, kao da spavaju zimski san. Na trenutak sam zaželjela da taj san potraje duže od jedne šetnje. Realnost je došla brzo - tramvaj ipak vozi bez zastoja, snijeg je počeo padati sve manjim intenzitetom i nije stvorio zbrku. Ljudi doduše i dalje imaju mrka lica, ili je to zbog ranog jutra? Dok pišem ovaj članak snijeg je već poprilično crn na cestama. Ostaje mi samo sutra i ponovno neko novo jutro, zar ne?   





Nema komentara:

Objavi komentar